Za ekstrakciju kineske medicine postoje tradicionalne metode kao što su infuzija, refluks, dekocija vode i sublimacija itd. Moderne tehnike uključuju odvajanje membrane, ekstrakciju tekućine, ultra-mikro drobljenje, enzimske metode itd. Prednosti ekstrakcije kineskih biljnih lijekova su da se mogu dobiti proizvodi veće čistoće, jednostavni za rukovanje, a gotovi proizvodi dostupni su u pasti, prahu, tekućini itd. Konkretno, napredni proces čini ekstrakciju učinkovitom, lakim za otkrivanje aktivnih sastojaka u kineskim biljnim lijekovima, a kvaliteta proizvoda veća.
Što radi ekstrakcija kineske medicine? Prvo, može se pretvoriti u komponente zaštićenih kineskih lijekova; drugo, naširoko se koristi u području zdrave hrane; treće, dodaje se u neke funkcionalne namirnice i kozmetiku.
Dakle, biljni ekstrakti potječu iz kineske medicine i potječu iz TCM-a, pripada li to kineskoj medicini?
Stav liječnika je da ne. To su kemijski lijekovi, poznati i kao "zapadnjački lijekovi", a ono što se ekstrahira ionako nije original.
Zašto nešto izvučeno iz kineskog lijeka više nije kineski lijek? Imena biljnih ekstrakata uglavnom se nalaze u "XX esteri, kiseline, baze, enzimi, povrće, alkoholi", što su potpuno vesternizirani nazivi.
1. Tradicionalni kineski lijekovi imaju svoje glavno liječenje, učinkovitost, karakteristike i pristranosti te sadrže niz aktivnih sastojaka koji međusobno djeluju jedni na druge te utječu i ograničavaju jedni druge, ali aktivni sastojci ekstrakata su relativno pojedinačni, a njihov omjer sastava značajno se promijenio u usporedbi s biljem.
Na primjer, ekstrakt Huanglian, također poznat kao berberin hidroklorid, koristi se za "crijevne infekcije"; ekstrakt terpenskog laktona Ginkgo biloba koristi se za anginu pektoris i moždani infarkt. Indikacije za ove ekstrakte su tipa zapadne medicine.
3. Od kliničke primjene lijeka postoji mnogo nedijagnostičkih primjena, uglavnom za olakšavanje čitanja od strane zapadnjačke medicine, a zapadna medicina lakše prihvaća pojedinačne sastojke. Zapadni liječnici ih propisuju, a da ne mogu govoriti o dijalektičkom liječenju.
Iz ovih se točaka može vidjeti da je "što" od biljnih ekstrakata, znajući od kojih biljaka potječu, "kojom su metodom ekstrahirani" i "za koje bolesti se koriste nakon ekstrakcije", ono što je kriterij za prosuđujući Nisu biljni lijekovi. Budući da se ne koriste prema teoriji tradicionalne kineske medicine, ne mogu se nazvati biljnim lijekovima.
Iako se kineski biljni lijekovi i biljni ekstrakti ili "kemijski lijekovi" temelje na istom sastavu tvari, a aktivni sastojci su ti koji djeluju, oni se dobivaju pročišćavanjem, što je metoda istraživanja i razvoja zapadne medicine , i primjenjuju se na zapadnjačka medicinska stanja.
Budući da biljni ekstrakti potječu iz kineske medicine i da je čistoća ekstrahiranih sastojaka visoka, jesu li učinkovitiji od kineske medicine?
Postoji spreman primjer. U 1950-im i 1960-im godinama, kada je dizenterija bila raširena u našoj zemlji zbog loših sanitarnih uvjeta, učinkovita metoda koju je prenijela kineska medicina u to vrijeme bila je upotreba biljke Huang Lian, i mnogi su ljudi bili izliječeni. Međutim, zbog velikog broja pacijenata, količina Huang Liana je bila ograničena i nedostupna, pa je netko analizirao i saznao da se sastojak koji je djelovao zove "Berberin", poznatiji kao "Huanglianin", te ga je izvukao iz druge biljke i koristio ga klinički. Ovo je danas uobičajeno ograničenje zapadne medicine.
Međutim, problem otpornosti na lijekove ne postoji kada nastavite koristiti Huang Lian kineski biljni lijek za dizenteriju, samo ga prestanete uzimati kada ozdravite. Iako kineske biljke također djeluju sa safraninom, postoje i drugi sastojci koji djeluju sinergistički u primjeni safranina na tijelo. Ekstrahirani safranin, s druge strane, je anorganski i djeluje tijekom vremena, od visokog do niskog, eventualno postupno opadajući.
Ovo je samo jedan mali slučaj, a za ostale ima još mnogo primjera. Jedan od nedostataka kineskih biljnih ekstrakata je ta što čistoća ekstrakta često izmiče kontroli s njegovom snagom, što se obično vidi kod glicirizinske kiseline i genisteina.
Zaključno, postoje razlike u farmakologiji kineskih biljnih ekstrakata i tradicionalne kineske medicine. Kineska biljna medicina ima značenje pet elemenata koji su međusobno povezani, dok su ekstrakti zapadnjački medicinski izraz, a ekstrakti imaju određena ograničenja, ali zašto im je ipak potrebno puno ekstrakata? Zato što može proširiti lijekove za zapadnu medicinu, otvoriti tržište za zdravstvene proizvode i također uspostaviti potrebne identifikacijske karte i standarde za kinesku medicinu, au isto vrijeme osigurati prirodne i bolje sintetičke lijekove za medicinu.
